Kada se u Srbiji pomene berza, često se stiče utisak da je u pitanju brzo kupovanje i prodavanje, velika dnevna kretanja cena i laka zarada.
U stvarnosti, takav pristup čini veoma mali deo tržišta. Za većinu investitora, berza je pre svega alat za dugoročno uvećanje kapitala, a ne mehanizam za brzu dobit.
Postoje dva osnovna načina na koja investitori ostvaruju zaradu na berzi.
Prvi način je rast cene akcija.
Kupovinom akcije investitor postaje suvlasnik kompanije. Ukoliko kompanija vremenom raste, posluje bolje i povećava svoju vrednost, to se odražava i na tržišnu cenu akcije. Kada se takva akcija proda po višoj ceni u odnosu na kupovnu, ostvaruje se kapitalna dobit. Ovaj model predstavlja osnovu dugoročnog investiranja i najčešći je oblik zarade na berzi.
Drugi izvor zarade su dividende.
Određene kompanije deo svog profita isplaćuju vlasnicima akcija u vidu redovnih novčanih isplata. Na taj način investitor može ostvarivati prihod bez prodaje akcija. Dividende su posebno značajne za one koji ulažu sa dugoročnim ciljem i žele stabilniji novčani tok. Važno je napomenuti da ne isplaćuju sve kompanije dividende, jer neke sav profit reinvestiraju u dalji rast.
Jedna od ključnih razlika koju početnici treba da razumeju jeste razlika između dugoročnog ulaganja i kratkoročnog trgovanja.
Dugoročno ulaganje podrazumeva strpljenje, fokus na kvalitet i oslanjanje na vreme kao glavnog saveznika investitora. Kratkoročno trgovanje, sa druge strane, zahteva znatno više iskustva, discipline i nosi veći rizik, zbog čega nije preporučljivo za većinu ljudi koji tek ulaze na tržište.
Berza nije mesto gde se novac brzo i lako uvećava. Takva očekivanja često dovode do pogrešnih odluka i preuzimanja prevelikog rizika. Ipak, uz realna očekivanja, disciplinu i dugoročan pristup, berza predstavlja jedan od najefikasnijih načina za postepeno i održivo stvaranje kapitala.
U sledećoj kolumni biće reči o riziku – zašto je neizbežan deo investiranja i na koje načine se može kontrolisati.